Danilo_Saranovic

Šaranović: Država nastavlja da diskriminiše bivše radnike ,,Radoja Dakića“

Prije duže od tri mjeseca, preciznije 28.06 ove godine, u ime Demokratske Crne Gore sam, pored ostalog, pozvao Ustavni sud Crne Gore da ispoštuje Zakon o Ustavnom sudu i o podnesenim ustavnim žalbama zbog povrede prava na mirno uživanje imovine bivših radnika ,,Radoje Dakić” odluči u zakonom propisanom roku.

Podsjećam, članom 39 stav 2 Zakona o Ustavnom sudu propisano je da ,…u svakom predmetu Ustavni sud mora odlučiti najkasnije u roku od 18 mjeseci od dana pokretanja postupka pred tim sudom”.

Osamnaestomjesečni rok u kojem je Ustavni sud najkasnije morao odlučivati o podnesenim ustavnim žalbama bivših radnika ,,Radoje Dakić” istekao je 28. avgusta ove godine, a Ustavni sud je, ponavljam podsjećanje, još u oktobru prošle godine zaključio da će o ustavnim žalbama bivših radnika ,,Radoje Dakić” odlučivati prioritetno, jer je ocijenio da je u pitanju ,,…predmet od posebnog značaja za zaštitu prava i sloboda građana”.

Citirane obavezujeće norme nijesu, nažalost, predstavljale nikakav problem predsjedniku Ustavnog suda da u avgustu obezbijedi korišćenje kolektivnog godišnjeg odmora svih sudija Ustavnog suda. Naprotiv, i nakon proteka duže od mjesec dana nakon povratka sa godišnjeg odmora i nakon isteka roka u kojem je Ustavni sud najkasnije bio dužan da odluči o ustavnim žalbama, predsjednik Ustavnog suda ovaj predmet “ne vadi iz fioke”.

Nepoštovanjem zakonske obaveze da najkasnije u roku od 18 mjeseci odluči o predmetnim ustavnim žalbama i istovremeno gazeći po sopstvenoj odluci da u ovom predmetu prioritetno odlučuje, zato što se radi o zaštiti prava i sloboda građana, predsjednik Ustavnog suda dr Dragoljub Drašković, sa nepodnošljivom lakoćom, srozava ustavnu poziciju jedne od najznačajnih institucija u Crnoj Gori nadležne da štiti ustavnost i zakonitost i ljudska prava i slobode zajamčena ustavom.

Skandalozno je i društveno neprihvatljivo da Ustavni sud ignoriše zakonom propisani rok u kojem je dužan da odluči o podnesenoj ustavnoj žalbi za koju je sam zaključio da o njoj treba prioritetno odlučivati jer je u pitanju predmet od posebnog značaja za zaštitu ljudskih prava i sloboda.

I Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Crne Gore je još u decembru prošle godine donio Mišljenje kojim je jasno stao na stanovište da je u pitanju povreda ljudskog prava na mirno uživanje imovine bivšim ,,dakićevcima” i pozvao Vladu Crne Gore da preduzme mjere u cilju izvršenja pravosnažnih odluka iz sudskih sporova bivših radnika ,,Radoje Dakić”, istovremeno ukazujući da načelo pravde i pravičnosti nalaže obavezu Državi na jednako postupanje prema svim bivšim zaposlenim kojima je to pravo priznato.

Zaštitnik je posebno ukazao na važnu činjenicu da je predmet prijateljskog poravnanja Države Crne Gore i pet bivših radnika ,,Radoje Dakić” Međunarodni sud u Strazburu označio kao WECL, kojom se označavaju predmeti gdje je Sud u Strazburu u svojim ranijim odlukama zauzeo čvrste stavove i stvorio praksu u konkretnom pogledu, odnosno da su pitanja koja su predmet prijateljskog poravnanja Države Crne Gore i pet bivših radnika ,,Radoje Dakić” već obrađeni.

Sve prethodno navedeno upućuje na zaključak da se predsjednik Ustavnog suda Crne Gore oprijedijelio da, i pored jasnih rokova utvrđenih Zakonom, kao i sopstvenih zaključaka da u ovom predmetu treba prioritetno odlučivati, opredijelio da samo slijedi odnos Vlade i vlasti u Crnoj Gori prema ovom problemu koji je, kao što se manifestuje već duže od decenije, ignoratski i duboko nehuman i neljudski.

Predsjednik Ustavnog suda postupa na navedeni način jer, blokadom odlučivanja u ovom predmetu, blokira i odugovlači mogućnost podnošenja odgovorajuće predstavke Međunarodnom sudu za ljudska prava u Strazburu koji će, potpuno je izvjesno, odlučiti u korist bivših radnika ,,Radoje Dakić”.

Najmanje što zahtijevamo od aktuelnog predsjednika Ustavnog suda je da, bez odlaganja, podnese ostavku na tu funkciju jer se, držanjem konkretnog predmeta u fioci, jasno deklarisao da mu je samo stalo da se dodvori prvim ljudima vlasti u Crnoj Gori, ne mareći za to što na taj način omogućava nastavak više nego decenijskog trajanja povrede ljudskog prava na mirno uživanje imovine premo gotovo 1.800 državljana Crne Gore – bivših radnika ,,Radoje Dakić”.

NAZAD