Martinović o aferi Atlas – Knežević: Ćuti DPS, ćute DPS institucije

„Samo ćuti, i ovo će proći, doći će neka nova afera, koja će kao snijeg koji ovih dana pada zatrpati ovu, kao i sve afere u kojima smo mi bili akteri. Uostalom, ovi naši iz policije, tužilaštva, sudstva i ASK-a su tu za svaki slučaj, ako što krene da ne valja, da presijeku svaku vezu između nas i kriminalaca.“ Ovako danas razmišljaju čelni ljudi u DPS-u nakon izbijanja afere Knežević – Atlas banka. Ovako su razmišljali i tješili se i, na kraju, bili spokojni nakon izbijanja na desetine afera koje su u proteklih dvadesetak godina potresale crnogorsku javnost. I nažalost, moramo da priznamo da im je dobra taktika, a sve zahvaljujući „institucijama“, koje su u slučaju afere Atlas – Knežević doživjele totalnu kompromitaciju i izgubile i ono malo preostalog legitimiteta i kredibiliteta.

Telekom, Listing, pale garancije u slučaju KAP-a, Limenka, Snimak, optužbe Pinjatića, Domen .me, donacije sa Konika, Carine, Delta, Duvanski, Bazar, Verige, Marović, Mugoša… samo su zagrebali po površini koja nam se kroz ovu najnoviju aferu tako jasno ogoljava – Demokratska partija socijalista Crne Gore se svih ovih godina i decenija održava na vlasti zahvaljujući, očito, opranom novcu od strane onih privilegovanih, kojima su to pranje upravo zato i dozvolili.

Jasno je nama zašto ćuti DPS u vezi sa najozbiljnijim optužbama da su unosne donacije primali mimo zakonskih normi i to još prikrivali. A šta bi, inače, i rekli? Odustali su čak i od onih fantazmagoričnih saopštenja koja su se sastojala od nevjerovatnih jezičkih vratolomija, koje su sve za cilj imale da brane neodbranjivo, a u koje ni sami ni jednog jedinog trenutka nisu vjerovali. Nego, hajde da vidimo: zašto ćute te čuvene „naše“ institucije? Logično je, zar ne. Ćuti DPS – ćute DPS institucije. Ako i kad progovore, to je uvijek i biće uvijek po diktatu DPS-a i onoliko koliko je ovoj, sada se slobodno može reći, kriminogenoj partiji u interesu.

Postavlja se još značajnije pitanje: ako su im promakle donacije DPS-u od strane vlasnika banke, univerziteta i medija, pa one o kojima je Pinjatić govorio, šta se tek može pretpostaviti u slučaju donacija privilegovanih “biznismena” ili „dobrih momaka“ kako reče nekadašnji predsjednik Opštine Pljevlja iz reda DPS-a? Zahvaljujući ovim „institucijama“, svima u Crnoj Gori, a i spolja, kristalno je jasno makar jedno: u Crnoj Gori je dopušten, štaviše poželjan onaj kriminal iz kojeg DPS ima siguran izvor prihoda.

Dakle, dične institucije su skinule fasadu. Maske su pale. U potpunosti je srušeno povjerenje javnosti u njih. I posljednjem nevjernom Tomi je jasno da one služe kao pločica u lažnom i prevarnom mozaiku tobožnjeg demokratskog poretka. One su pokazale da su „nadležne“ samo za ono što ne može ugroziti DPS ili onda kada je, za račun DPS-a i moguće sitne političke koristi ove partije, potrebno nekom drugom prouzrokovati političku štetu. Pa su tako dobijali štrikove zbog procesuiranja odbornika koji dva dana zakasne da podnesu izvještaj o prihodima i imovini, a sad muklo i bestidno ćute nakon objelodanjivanja da je DPS prikupljao „donacije“ velikih iznosa mimo zakona.

Da imaju i zrno digniteta, rukovodioci ovih institucija bi nakon ove skandalozne afere podnijeli neopozive ostavke, u najmanju ruku. No, dugotrajnom, da ne kažemo – vječnom praksom, čelnici institucija su svakom građaninu maksimalno spustili nivo očekivanja od njih. Toliko su nas navikli da oni ostavke podnose samo kad im šef kaže, i to blanko, da bismo se iznenadili da ovog puta i repom mrdnu.

Nakon svega što je isplivalo u ovoj skandaloznoj aferi, jedina opcija za crnogorsko društvo je sveobuhvatna izborna reforma kojom bi se eliminisalo kriminalno finansiranje političkih kampanja. To je još jedan razlog da pojedini opozicioni subjekti koji imaju sporazum sa DPS-om o daljoj dogradnji i kozmetićkoj reformi, isti raskinu i tako spriječe nastavak farse i sveprisutne lakrdije na crnogorskoj političkoj i društvenoj sceni.

NAZAD