Demokrate: Bez proizvodnje nema razvoja države niti održivosti ekonomije

Podaci finansijskog izvještaja za 2018. godinu, prema kojima su najveći poslodavci u našoj državi trgovačke kompanije, još jedna su potvrda da Vlada nema ideju kako da pokrene poljoprivrednu i industrijsku proizvodnju i kako da razvija vlastitu privredu. Nedostatak vizije, propast industrije i pretjerano oslanjanje na usluge doveli su do ogromnih spoljnotrgovinskih problema.

Od 2013. godine do 2017. godine spoljnotrgovinski deficit je povećan za čak 535 miliona eura. Ono što posebno zabrinjava jeste što se rast spoljnotrgovinskog deficita istim tempom nastavio i u 2017. i 2018. godini. Tako pokrivenost uvoza izvozom u Crnoj Gori iznosi svega 16%. Prema ovom pokazatelju, naša država se, u svjetskim razmjerama gledano, nalazi na samom začelju.

Opšte je poznato da kabinet Markovića, po ugledu na svoje prethodnike, godinama nema ideju a kamoli rješenje kako smanjiti spoljnotrgovinski deficit. U prilog tome, govori Izvještaj Uprave za statistiku – MONSTAT o spoljnotrgovinskoj robnoj razmjeni Crne Gore za period januar – avgust 2019. godine prema kojem je izvoz ostao na istom nivou, dok je uvoz bio veći za 2,5%. U brojkama, izvoz robe imao je vrijednost od svega 263,4 miliona eura. Kažemo svega, jer je uvoz iznosio čak 1 726,5 miliona eura!

Da je Vlada bezidejna po pitanju kako povećati prihod u budžetu, a smanjiti trgovinski deficit, govori i struktura BDP-a po kategorijama potrošnje u tekućim cijenama za period 2017-2018. godina. Posmatrajući saldo izvoza i uvoza roba i usluga za navedene godine uočava se negativan trend u vrijednosti od čak -1.007.904€ u 2017. godini i -1.112.590€ u 2018. godini. Nadalje, u strukturi BDP-a po kategorijama potrošnje uočava se rast uvoza iz godine u godinu. Tako je uvoz roba i usluga u 2017. godini iznosio 2.772.904€, dok je u 2018. godini vrijednost uvoza u strukturi BDP-a iznosila 3.111.907€.

Dakle, produbljivanje spoljnotrgovinskog deficita i preniska pokrivenost uvoza izvozom su jedan od najvećih problema crnogorske ekonomije sa nesagledivo štetnim efektima. S tim u vezi, postavlja se pitanje kako servisirati brzorastući javni i spoljni dug ako industrijska proizvodnja konstantno opada? Odgovor je obeshrabrujući kada znamo da ekonomija koja se bazira isključivo na turizmu i uslužnim djelatnostima ne može dugo opstati. Bez proizvodnje nema i ne može biti razvoja države niti održivosti ekonomije.

NAZAD