dr Mimović: Građani gtraže odgovore Ministarstva zdravlja na ključna pitanja

Dok se pandemija planetarnih razmjera izazvana korona virusom širi i u našoj zemlji, svi građani su preokupirani osnovnim pitanjem: da li naš zdravstveni sistem ima tehničkih i kadrovskih potencijala da zaustavi širenje i kontroliše virus? Ne ulazeći u struku i do sada preduzete mjere, a vjerujući u znanje, volju i spremnost zdravstvenih radnika da daju sve od sebe, izražavamo osnovanu sumnju u pojedine segmente zdravstvenog sistema Crne Gore. Razlog za sumnju prije svega proizilazi iz svakodnevnih vijesti, obavještenja, izjava i komentara u medijima o nedostacima i manjkavostima zdravstvenog sistema. O nedostatku kadra, opreme, respiratora, zaštitinih maski, lijekova i ostalog.

U moru različitih vijesti i činjenica stvara se opasnost sticanja iskrivljene slike o našem zdravstvenom sistemu. Zato je od presudnog značaja da građanima Crne Gore odgovorite na ključna pitanja, čije odgovore nijesmo mogli čuti na zvaničnim pres konferencijama, saopštenjima ili izjavama, a koji su predmet nagađanja među građanima u medijima i na društvenim mrežama.

– Koliki su smještajni kapaciteti u našim zdravstvenim ustanovama predviđeni za smještaj najtežih pacijenata i da li postoji neki program ili plan liječenja ljudi sa lakom kliničkom slikom? Odnosno, da li će se lakši slučajevi uopšte testirati i da li će se slati na kućno liječenje? Napominjem da su takav sistem imale Italija i Španija, a znamo u kakvoj su situaciji.

– Koliki je broj dijagnostičkih testova za dokazivanje Covid-19 infekcije i da li je Crna Gora u stanju da sprovede preporuke WHO (Svjetske Zdravstvene Organizacije) da se sprovedu masovna testiranja, kako medju ljudima kod kojih su prisutni simptomi, tako i kod asimptomatičnih kontakata?

– Koje su mjere sprovedene ili eventualno predviđene u cilju zaštite zdravstvenih radnika kao najrizičnije grupe i da li postoji dovoljno kadrova za popunu upražnjenih mjesta imajući u vidu da je praksa pokazala da prva linija zdravstvenih radnika, nažalost, veoma brzo bude zaražena i završi na bolovanju?

– Da li je zdravstveni sistem opremljen dovoljnom količinom respiratora i koji je to broj? Da li uopšte posjedujemo i u kojoj količini ljekove koji su međunarodno odobreni kao alternativni tretman za ovu infekciju (antivirotici, antimalarici, krvna plazma oporavljenih pacijenata itd.)?

– Koja je izlazna strategija, koliki procenat stanovništa će prema očekivanjima biti zaražen i koji je predviđeni vremenski rok završetka ove epidemije u Crnoj Gori?

– Po kom kriterijumu je na čelu Kriznog medicinskog štaba hirurg, dakle specijalista koji nije direktno uključen u liječenje ovakvih bolesnika? Zar ne bi bilo logičnije i korisnije da tu poziciju pokriva epidemiolog, infektolog, pulmolog ili anesteziolog koji bi trebalo da budu noseći stubovi u tretmanu ove infekcije?

Smatramo da su odgovori na ova pitanja ključni za sticanje šire i jasnije slike o stanju zdravstvenog sistema u Crnoj Gori. Građani imaju pravo da budu obavješteni, jer su oni ti koji finansiraju i bolnice i institute i opremu. Svako skrivanje konkretnih podataka, otvara prostor za nagađanja i lažne vijesti koje mogu izazvati strah i paniku.

NAZAD