Lalević: DPS nebrigom hotel “Zetu” pretvorio u ruinu

Iako su aktivisti danilovgradskog DPS-a, po komandi svojih nadređenih, napustili svoje štabovske utvrde i rastrčali se ovih dana po „terenu“, pokušavajući na razne načine u susret izborima da namaknu koji glas na samo njima znane načine, većinom nelegalne, građani Danilovgrada će ovog puta morati više da vjerovuju svojim očima i pamćenju.

Demokrate će, ovom prilikom, ostaviti po strani mnogo prioritetnije teme, kao što su nezaposlenost (naročito mladih), nelegalno zapošljavanje politički podobnih, korupcija i zloupotreba položaja, koja je, u jednom slučaju, i procesuirana od strane Specijalnog tužilaštva, kao i mnoga lažna obećanja na osnovu kojih je vlast, uz ne malu pomoć metoda iz afere Snimak, i dobijala izbore, ali ću se sada zadržati na jednom obećanju, koje je bilo toliko bestidno u svojoj upornosti da je prije nekoliko godina dato čak i u vidu kompjuterske animacije. Naravno, riječ je o zgradi nekadašnjeg hotela Zeta, koja je već godinama unazad podesna samo kao lokacija za snimanje horor filmova. Uistinu, jedan je čak i sniman u njoj.

Žalosno je da građanke i građani grada na Zeti u samom centru moraju makar i da gledaju besprizornu ruinu, koju su u vrhuncu “mašte” nadležni pokušali da sakriju, obmotavajući je zelenom građevinskom mrežom. Dakle, kod njih, što je pohvalno, postoji osjećaj stida, ali ovakav čin pokazuje i nešto važnije – punu svijest o tome da su stvorili problem, a da ništa nisu preduzeli da ga saniraju, već samo namjeru da prikriju tragove “zločina”.

O tome šta je Danilovgrad izgubio pretvaranjem hotela Zeta u gradski nužnik i igralište za pse lutalice, ne moramo ni govoriti. Pošto se radi o objektu koji je nekada bio ponos Danilovgrada, te raspolagao značajnim kapacitetima za turističku i ugostiteljsku ponudu, očekivanja su još uvijek takva da je neprihvatljivo da se građanima mažu oči “crtanim filmovima” i šarenim lažama. Da se ne nalazi u samom centru, na prometnoj lokaciji, mnogi bi ga možda zaboravili i već prežalili. Ovako, ostaje nam da se sa tugom sjećamo – moji roditelji mladosti i lijepog života, a ja djetinjstva, koje je, između ostalog, ispunjeno i nekim uspomenama iz ovog objekta, koji je bio omiljeno sastajalište Danilovgrađana.

Pitam nadležne, ali i veliki broj nenadležnih, koji su ovaj problem neprestano rabili kao podlogu za davanje trulih, nikad ostvarenih političkih obećanja: Zbog čega obmanjujete javnost više od decenije, bacanjem prašine u oči Danilovgrađanima? Zar ne mislite da ste samo na ovom primjeru, a ima ih previše za jednu opštinu veličine Danilovgrada, zaslužili da nikad više nijedno slovo ne progovorite o tome kako ćete vi nešto, čoče, da uradite? I zar ne mislite da ste zaslužili da, konačno, malo „odmorite glas“? Na kraju, ne brinite, neću vas ni pitati šta ćete da učinite kako biste riješili pomenuti problem, jer znam da ja više sigurno ne želim da slušam još jednu priču za malu djecu, u koju ni vi odavno ne vjerujete.